Predračun je dokument kojim potencijalnom kupcu saopštavate koliko će koštati određena roba ili usluga. Za razliku od profakture, predračun nije poziv na plaćanje – on je informativni dokument koji služi kao osnov za donošenje odluke o kupovini. Predračun nije obavezujući i ne stvara obavezu obračuna PDV-a. Ako kupac prihvati predračun, sledi narudžbenica, a zatim faktura za izvršeni promet.

Šta treba da sadrži predračun?

Predračun nije zakonski regulisan dokument i nema propisanu formu. Da bi bio koristan i profesionalan – i kupcu dao jasnu sliku o tome šta dobija i koliko to košta – trebalo bi da sadrži sledeće podatke:

#

<span class="translation_missing" title="translation missing: en-RS.ctas.alert_box.main_image_alt">Main Image Alt</span>

Predračun bez roka važenja je rizik. Kupac se može na njega pozvati i mesecima nakon izdavanja – a vi ćete morati da isporučite po ceni koja za vas možda više nije isplativa. Uvek navedite do kada predračun važi.

Kada i zašto se predračun koristi?

Predračun nije obavezan dokument, ali je u praksi neophodan u mnogim poslovnim situacijama:

  • Poređenje ponuda – Kupac prikuplja predračune od više dobavljača kako bi uporedio cene, uslove i obim ponude pre donošenja odluke.

  • Veći ili složeniji poslovi – Kod projekata sa više stavki ili faza, predračun jasno definiše šta je uključeno u cenu, a šta ne. Time se sprečavaju nesporazumi o obimu posla.

  • Novi kupci – Profesionalno sastavljen predračun gradi poverenje. Kupac vidi da poslujete transparentno i organizovano.

  • Zaštita cena – Predračun sa rokom važenja i jasno definisanim obimom štiti vas od toga da kupac naknadno traži isporuku po cenama koje više ne važe.

  • Osnov za narudžbenicu – Prihvaćen predračun postaje osnov za narudžbenicu. Kupac ne mora ponovo specificirati sve stavke – dovoljno je da se pozove na broj predračuna.

Predračun vs. profaktura: Predračun je informativni dokument – govori kupcu šta i koliko košta, ali ne poziva na uplatu. Profaktura je korak dalje – ona sadrži instrukciju za plaćanje (tekući račun, poziv na broj) i služi kao poziv na avansnu uplatu. U praksi: predračun šaljete kada kupac tek razmatra kupovinu, a profakturu kada je odlučio da kupi i treba mu dokument za uplatu. Broj predračuna navedite i na naknadnoj narudžbenici i fakturi – tako nastaje čist lanac dokumenata koji je lako pratiti i nakon više meseci.

<span class="translation_missing" title="translation missing: en-RS.ctas.info_box.main_image_alt">Main Image Alt</span>